 |
| Foto: Privatni album |
Kriminalistički roman s elementima psihološkog trilera | Izdavač: Fraktura, 2017 | Broj stranica: 528 (meki uvez)
Jeste li znali da Lars Kepler zapravo nije ON, već - ONI?
Pod pseudonimom se krije švedski spisateljski i bračni par Alexandra i Alexander Ahndoril, autori kriminalističkog serijala prevedenog na 40 jezika i prodanog u 12 miliona primjeraka širom svijeta.
Pod pseudonimom se krije švedski spisateljski i bračni par Alexandra i Alexander Ahndoril, autori kriminalističkog serijala prevedenog na 40 jezika i prodanog u 12 miliona primjeraka širom svijeta.
Autori su i prije zajedničke suradnje imali plodne samostalne spisateljske karijere: Alexandra je objavila tri povijesna romana, a Alexander devet romana, dvadeset kazališnih predstava i jedan operni libreto.
Pseudonim Lars Kepler osmislili su kao kovanicu sastavljenu od:
- dijela prezimena sjajnog švedskog pisca i novinara Stiega Larssona (1954.-2004.), najpoznatijeg po trilogiji Millennium, seriji od tri kriminalistička romana - ’Muškarci koji mrze žene’, ‘Djevojka koja se igrala vatrom’ i ‘Kule u zraku’
- te prezimena njemačkog znanstvenika Johannesa Keplera.
Željeli su u tajnosti, pod umjetničkim imenom Lars Kepler, objaviti što je moguće više knjiga iz serijala, no već nakon objave svog prvog zajedničkog romana ‘Hipnotizer’, koji je gotovo odmah nakon objave postao bestseler, novinari su ih uspjeli razotkriti.
Pogledajte kratki intervju s Lars Keplerom iz 2011., povodom objave romana 'Hipnotizer':
O serijalu
Joona Linna serijal sastoji se od 6 objavljenih knjiga, dok se objava 7. knjige očekuje u listopadu 2018. godine.
Romani su objavljeni ovim redoslijedom:
1. ‘Hipnotizer’
2. ‘Paganinijev ugovor’
3. ‘Svjedok vatre’
4. ‘Noćna mora’
5. ‘Uhoda’
6. roman ‘The Rabbit Hunter’ (’Lovac na zečeve’), u originalu je objavljen 2016., a izdanje na engleskom jeziku očekuje se u lipnju 2018. te nakon toga zasigurno možemo očekivati i hrvatski prijevod.
Knjige iz serijala najbolje je čitati prema redoslijedu objave. Bez obzira što svaki roman istražuje i rješava novi slučaj, u ‘Uhodi’ se priča referira na slučajeve ubojstava iz prve knjige, a također se pojavljuju i neki od starih likova, ovaj put upetljani u nove zagonetke koje treba razriješiti.
Iako mi je pod ruku došla tek peta knjiga po redu, odlučila sam je pročitati prvenstveno zbog žanra u kojem uživam, tim više što za razumijevanje priče u knjizi saznajemo sasvim dovoljno informacija koje se odnose na događaje iz prve knjige. Stoga, radnja ‘Uhode’ lako se može slijediti i bez čitanja prvog ili ostalih prethodnih romana.
Ipak, upravo zbog poveznica, odnosno likova i događaja koju upućuju i na prethodne romane, a posebno zbog osobnih zavrzlama nositelja serijala Joona Linne, čija se pozadinska profesionalna i obiteljska priča razvija i mijenja u svakom slijedećem romanu, tada je za cjelovit užitak i praćenje kronološkog slijeda događaja u kompliciranom Jooninom životu čitanje serijala najbolje započeti prvom knjigom.
Tko je Joona Linna?
Joona Linna jedan je od najboljih stockholmskih inspektora - ili je to barem nekada bio.
Prošao je opsežnu vojnu obuku, bio je pripadnik specijalnih postrojbi i vrhunski je poznavatelj gerilske borbe i borilačkih vještina, kao što je primjerice Krav Maga.
Prošao je opsežnu vojnu obuku, bio je pripadnik specijalnih postrojbi i vrhunski je poznavatelj gerilske borbe i borilačkih vještina, kao što je primjerice Krav Maga.
Nakon vojne karijere pridružuje se švedskoj nacionalnoj kriminalističkoj policiji, gdje se dokazuje kao vrsni istražitelj, koji je u stanju proniknuti u samu srž ubojičinih motiva, njegovih strahova, unutarnjih patnji i uzroka koju su ga nagnali na počinjenje teških zločina.
Linna je istovremeno i anti-heroj: zbog svog finskog naglaska i porijekla (dolazi iz finske imigrantske obitelji), uvijek je bio pomalo gubitnik i osamljenik, marginaliziran i neprihvaćen od svoje društvene i profesionalne okoline.
Linna je istovremeno i anti-heroj: zbog svog finskog naglaska i porijekla (dolazi iz finske imigrantske obitelji), uvijek je bio pomalo gubitnik i osamljenik, marginaliziran i neprihvaćen od svoje društvene i profesionalne okoline.
Međutim, Linna je nestao u priči iz četvrtog romana ‘Noćna mora’ i smatra se mrtvim. Kako je onda moguće da se serijal o Joonu Linni nastavlja i u petom romanu? Na koji će način Linna pomoći istrazi?
Zaplet romana ‘Uhoda’
Obzirom na okolnosti u kojima je Joona Linna poginuo na kraju četvrtog romana, u petom romanu istragu novog bizarnog slučaja o serijskom ubojici vodi inspektorica Margot Silverman, koja osim što je trudna do zuba, nakon Joonine smrti preuzela je njegovu poziciju stručnjaka za serijske i masovne ubojice te uhode pri Državnoj kriminalističkoj policiji. Svim snagama želi se dokazati kao Joonina dostojna zamjena.
Desna ruka u istrazi joj je Adam, jednostavan, neposredan i zabavan mlađi kolega.
Desna ruka u istrazi joj je Adam, jednostavan, neposredan i zabavan mlađi kolega.
 |
| Foto: Privatni album |
Lov na ubojicu započinje nakon što policija zaprimi video snimku, a neposredno nakon toga i dojavu o lešu. Okrutna ubojstva zaredaju se po identičnom obrascu, a podsjećaju na stara ubojstva počinjena i riješena prije desetak godina. Prvi tragovi vode do tajnih orgija...
Za nekadašnja ubojstva osuđen je svećenik Rocky Kyrklund, koji se i dalje nalazi iza rešetaka zatvorenog odjela psihijatrijske klinike, odakle nakon osude nikada nije izlazio. Uslijed mentalnog poremećaja njegova memorija je ozbiljno narušena, no postavlja se pitanje nije li možda pogrešno osuđen, dok je pravi ubojica i dalje na slobodi? Ili je Rocky možda ipak imao priliku potajno izlaziti iz dobro čuvanog i nadziranog odjela te počiniti nova ubojstva?
U istragu je uključen i psihijatar Erik Maria Bark, stručnjak za forenzičku psihijatriju i hipnozu. Erik pomoću hipnoze iz jednog od svjedoka pokušava izvući detalje s mjesta novog sadističkog ubojstva. Ostaje zapanjen dobivenim informacijama, jer nova ubojstva očito nalikuju na ona koja je davno počinio Rocky Kyrklund, osuđen i zatvoren upravo na temelju Erikovih nalaza i psihijatrijskih vještačenja.
Upoznajemo i Sagu Bauer, Jooninu kolegicu, operativku švedske sigurnosne službe, koja se također pojavljuje u prethodnim knjigama serijala.
Deluzijski poremećaj uhođenja
Inače, uhođenje -kao devijantno ponašanje- aktualan je, vrlo realan i sveprisutan problem. Kod uhođene žrtve izaziva se osjećaj prijetnje, ugroze, tjeskobe i straha. Deluzijski poremećaj praćenja, progonjenja, nadziranja i uhođenja vrlo je opasan, a čest je nažalost u partnerskim odnosima i nerijetko s fatalnim posljedicama.
Osim toga, uhođenje se u moderno tehnološko doba više ne svodi samo na fizičko uhođenje, već se ono preselilo i na društvene mreže.
Uhođenje je ovisničko ponašanje, koje se može razviti i u teže poremećaje ponašanja, kao što je bullying (sociološki izraz za neugodno ponašanje prema drugoj osobi, kojem je smisao njeno tiraniziranje i zastrašivanje) te na kraju i u krajnje nasilno ponašanje. Mnogo (nasljednih ili stečenih) faktora može utjecati na promjenu ponašanja te uzrokovati poremećaj ličnosti i formiranje patološkog ponašanja.
Međutim, iz pozicije žrtve, to je potpuno irelevantno, zato je slučaj uhođenja -radi osobne sigurnosti- uvijek nužno odmah prijaviti!
 |
| Foto: www.menaiset.fi |
Lars Kepler pseudonim je bračnog i spisateljskog para Ahndoril
Struktura priče i stil pisanja
Nažalost, neke od scena obrađene su površno i brzinski, dok su određeni dijelovi priče nelogični te ćemo u nastavku razmotriti tek nekoliko primjera.
Primjer #1:
U knjizi je opisano nekoliko scena seksa. U tim scenama nema ničeg od čega bi vam mogla uzavrijeti krv u žilama, a trebala bi - jer to i jest smisao vrućih scena, zar ne? ;)
Scene, koje bi trebale biti vruće, opisane su dokumentaristički: više su štura zabilježba činjenica i događaja, nego što su u funkciji priče, stvaranja emocija kod čitatelja i njegovog povezivanja s radnjom i likovima.
Ako su već ubačene u radnju, te scene bi trebale stvoriti određeni emotivni naboj - bilo dojam slijepe strasti u jednom slučaju ili osjećaj razvoja romantičnog odnosa između dvaju likova u drugom slučaju, a ne tek popuniti praznine u radnji.
Primjer #2:
Drugi primjer se odnosi na nelogičnost i neuvjerljivost scene u kojoj jedan od glavnih aktera romana bespomoćno leži, gotovo na samrti uslijed sepse (teškog trovanja krvi), dok već u slijedećem trenutku uspijeva trčati (doduše, malaksalo) i boriti se čak s nekoliko opasnih napadača. U tako teškom stanju čovjek ne može ni ustati iz kreveta, ako već nije i na aparatima zbog poremećaja svijesti i otkazivanja unutarnjih organa.
Primjer #3:
Zatim, primjerice, jedna od scena značajnih za daljnji razvoj priče, a koja je izgubila na svojoj težini upravo zbog neuvjerljivog dijaloga.
Koliko je uobičajena situacija u kojoj se (prilikom službenog upoznavanja u profesionalnim okolnostima) službena muška osoba obraća supruzi druge službene osobe, rukuje se s njom, nekoliko trenutaka zadivljeno promatra njene nokte i pred svima joj kaže: ‘Fantastični nokti’... Teško je zamisliti takvu situaciju, zar ne?
U tom trenutku još ne znate kako će se radnja odvijati dalje i koji je značaj ove scene, stoga prestanete čitati i ne možete se ne zapitati koji bi to muškarac u sličnoj situaciji (dakle, profesionalac, prilikom upoznavanja u službenim okolnostima i u nazočnosti drugih profesionalaca) na ovakav način iskazao svoje oduševljenje ženskim noktima? Zatim pokušavate dokučiti je li to trebalo zvučati duhovito? Ironično? Ili nešto treće...?
Jasno je da se tom scenom željelo naglasiti nešto što će se tek u nastavku radnje pokazati važnim. Međutim, dok bi ‘Fantastični nokti’ zvučali uvjerljivije iz ustiju ženskog lika, u ovoj konkretnoj sceni, iz ustiju muškog lika, koji se štoviše u toj sceni nalazi u ulozi službene osobe, to definitivno ne funkcionira i ne pridonosi uvjerljivosti radnje.
Osim toga, ovdje je u igri i nes(p)retan prijevod. Umjesto izraza krajnjeg oduševljenja ‘Fantastični nokti’ vjerojatnije je da bi muška osoba izgovorila nešto umjerenije i prikladnije, kao primjerice ‘(Vrlo) Lijepi nokti’, otprilike kao što je to prevedeno u engleskom izdanju.
Pogledajte kako je spomenuta scena sa švedskog prevedena na hrvatski i engleski jezik:
Koliko je uobičajena situacija u kojoj se (prilikom službenog upoznavanja u profesionalnim okolnostima) službena muška osoba obraća supruzi druge službene osobe, rukuje se s njom, nekoliko trenutaka zadivljeno promatra njene nokte i pred svima joj kaže: ‘Fantastični nokti’... Teško je zamisliti takvu situaciju, zar ne?
U tom trenutku još ne znate kako će se radnja odvijati dalje i koji je značaj ove scene, stoga prestanete čitati i ne možete se ne zapitati koji bi to muškarac u sličnoj situaciji (dakle, profesionalac, prilikom upoznavanja u službenim okolnostima i u nazočnosti drugih profesionalaca) na ovakav način iskazao svoje oduševljenje ženskim noktima? Zatim pokušavate dokučiti je li to trebalo zvučati duhovito? Ironično? Ili nešto treće...?
Jasno je da se tom scenom željelo naglasiti nešto što će se tek u nastavku radnje pokazati važnim. Međutim, dok bi ‘Fantastični nokti’ zvučali uvjerljivije iz ustiju ženskog lika, u ovoj konkretnoj sceni, iz ustiju muškog lika, koji se štoviše u toj sceni nalazi u ulozi službene osobe, to definitivno ne funkcionira i ne pridonosi uvjerljivosti radnje.
Osim toga, ovdje je u igri i nes(p)retan prijevod. Umjesto izraza krajnjeg oduševljenja ‘Fantastični nokti’ vjerojatnije je da bi muška osoba izgovorila nešto umjerenije i prikladnije, kao primjerice ‘(Vrlo) Lijepi nokti’, otprilike kao što je to prevedeno u engleskom izdanju.
Pogledajte kako je spomenuta scena sa švedskog prevedena na hrvatski i engleski jezik:
 |
| Foto: Privatni album |
Pažljivi čitatelji romana 'Uhoda' naći će još sličnih primjera...
Osobno, u svakom pročitanom djelu uvijek se trudim staviti fokus na dobre strane, jer cijenim silan trud uložen u njegovo stvaranje na putu do čitatelja.
Ipak, ponekad se događa da neke stvari toliko strše bilo opisima, stilom pisanja, nespretnim prijevodom ili spomenutim površnostima i nelogičnostima, da prekidaju čitkost teksta i spontano vas dovode u situaciju da ih počinjete primjećivati. Tada, umjesto uživanja u zapletu, čudite se nad neuvjerljivošću ili razmišljate o neobičnom odabiru riječi, pogotovo ako se takve situacije u nekom tekstu nižu jedna za drugom.
Zbog toga ću u nastavku osvrta iznimno ovaj put spomenuti još neke zamjerke, za koje ne mogu procijeniti jesu li stvar autorskog stila, nespretnog prijevoda (romane iz Joona Linna serijala prevodilo je više prevoditelja, stoga ću se ovdje referirati konkretno i isključivo samo na roman ‘Uhoda’) ili je ovdje do neke mjere zakazala i lektura.
Svakako bih željela naglasiti da zamjerke nisu zlonamjerne, već više ukazuju na izuzetan značaj vrlo važnog segmenta kao što je kvalitetan prijevod i prilagodba teksta u duhu prijevodnog jezika. Izuzetno cijenim literarnu vještinu prevoditelja i lektora, jer to neposredno utječe na užitak čitanja i opći dojam čitatelja o prevedenom djelu.
Slijedi tek nekoliko izvadaka iz teksta, koji meni osobno nisu zvučali previše dobro, a odnose se na prethodno spomenute nelogičnosti, hladne opise (seksa), ali i na neobične jezične konstrukcije i čudan odabir riječi, ponavljanje zamjenica (on/ona/njezin/njezina) u samo nekoliko redaka teksta i slično…
Klikom na slike možete ih povećati i listati:
Klikom na slike možete ih povećati i listati:
Foto: Privatni album
Moguće je da se ovdje radi o originalnom stilu autora, supružnika Ahndoril, no čini mi se da se u slučaju romana 'Uhoda' više radi o mješavini originalnog stila i nespretnog prijevoda, kojem nedostaje dašak literarne estetike i mrvica prilagodbe u duhu jezika.
Iskreno priznajem da sam otprilike na pola knjige odlučila prekinuti s čitanjem hrvatskog prijevoda te sam knjigu završila uz englesko izdanje.
I za kraj…
Moje osobno mišljenje o jezičnom stilu hrvatskog prijevoda ‘Uhode’ svakako ne bi trebalo odvratiti ljubitelje krimi žanra od čitanja ovog djela, a pogotovo ne od čitanja cijelog serijala. Pretpostavljam da mnogi neće niti obraćati pažnju na stvari koje meni osobno bodu oči, no vjerujem da bi se dio čitateljstva mogao složiti sa mnom te se nadam da će ovaj osvrt ponekom čitatelju poslužiti kao korisna informacija.
Bilo bi nepravedno neko djelo ocijeniti samo prema razini kvalitete prijevoda, već prvenstveno treba uzeti u obzir elemente kao što su karakterizacija likova, uvjerljivost priče, slojevitost zapleta, simpatičnost ili odbojnost aktera, njihovi međuodnosi, dijalozi, emocije koje priča izaziva u nama i slično, jer sve to zajedno utječe na čitkost i opći dojam o nekom djelu.
U slučaju ‘Uhode’ rekla bih da ipak nije samo nespretan prijevod ono što će izbirljivom čitatelju možda do neke mjere umanjiti užitak čitanja. Ono što svakako umanjuje ocjenu su već ranije spomenuta neuvjerljivost i nelogičnost pojedinih scena, povremeni površni ili nedojmljivi opisi, reakcije likova s kojima se ne možemo poistovjetiti, ali i obimnost samog romana.
‘Uhoda’ se sastoji od mnogo kratkih poglavlja (što inače smatram prednošću u ovom književnom žanru), ali neka poglavlja kao da ne služe svrsi i možda su mogla biti kraća ili čak izostavljena, kako bi se zadržala tenzija i dinamika same priče.
Ocjena bi realno bila negdje između 3 i 4, no ipak je na kraju prevagnula trojka, jer za četvorku je ipak potrebno pokazati malo više.
Za brzinski uvid u roman ‘Uhoda’ ovdje možete pročitati dio teksta s djelomično izostavljenim stranicama ili ovdje pročitajte 20-ak uvodnih stranica romana.
Do čitanja!
Ocjena: 3/5
. . . MOGLO BI VAS ZANIMATI I OVO . . .
Ovdje možete pronaći i ostale objave iz triler i krimi žanra: osvrte na romane, ali i na filmove i TV serije snimljene prema književnim predlošcima.
Primjedbe
Objavi komentar