Primo Levi ‘Utopljenici i spašeni’

Foto: Fraktura

Antropološki eseji | Izdavač: Fraktura, 2017 | Broj stranica: 208 (tvrdi uvez)

Talijanski pisac i prevoditelj Primo Levi (1919.-1987., Torino, Italija) bio je jedan od malobrojnih Židova koji su preživjeli Holokaust.

Iako je stekao sveučilišnu diplomu kemičara, nakon povratka iz Auschwitza imao je potrebu podijeliti sa svijetom svoja traumatična logoraška iskustva i zastrašujuća svjedočanstva te se upravo zbog toga posvetio književnom radu. Objavljivao je poeziju, romane, kratku prozu, memoare i eseje tematizirane Holokaustom i progonom Židova u Drugom svjetskom ratu.

Foto: tabletmag.com

Primo Levi

Nakon studija, u vrijeme njemačke okupacije Italije, pridružio se talijanskom pokretu otpora, u kojem je bio aktivan do trenutka uhićenja. Dok je uhićenim talijanskim partizanima slijedilo smaknuće, talijanski Židov Levi deportiran je u logor Fossoli, koji je tada još bio pod kontrolom Mussolinijeve fašističke vlade. 
Uskoro Fossoli preuzimaju njemačke nacističke trupe, pa je Levi u veljači 1944. prebačen u radni logor Monowitz, poznat i pod nazivom Auschwitz III, jer je bio jedan od tri glavna Lagera u kompleksu tog najvećeg nacističkog logora smrti. 

Levi je u Auschwitzu proveo 11 mjeseci, sve do oslobađanja od strane Crvene armije u siječnju 1945. 
Više je puta gledao smrti u oči, a svaki put spasila ga je samo nevjerojatna sreća.

“Tek je nekolicina preživjela zahvaljujući stjecaju velikog broja malo vjerojatnih okolnosti: ukratko, spasila ih je sreća, i nema previše smisla tražiti u njihovim sudbinama nešto zajedničko, osim možda činjenice da su bili zdravi pri ulasku u logor.”

Primo Levi oduvijek je bio izrazito senzibilna osoba - ozbiljan, tih, miroljubiv, povučen i suzdržan. Nikad se nije sasvim oporavio od traumatičnog iskustva Holokausta, koji predstavlja civilizacijsku sramotu, sumrak razuma i vrhunac ljudske izopačenosti i zla.

Izmučen depresijom, vrlo je teško podnosio relativiziranje značaja Holokausta. Otišao je iznenada 1987. godine, naglo i prerano, počinivši suicid. 
Elie Wiesel (1928.-1916.), dobitnik Nobelove nagrade za mir (1986.), također jedan od rijetkih koji su preživjeli Holokaust, tada je izjavio: “Primo Levi umro je u Auschwitzu četrdeset godina kasnije".

“Nacistički sustav koncentracijskih logora ipak ostaje unicum, kako po opsegu tako i po sadržaju. Ni u jednom drugom vremenu ni na jednom drugom mjestu čovjek nije bio svjedok tako nenadane i tako složene pojave: nikada se toliki broj ljudskih života nije ugasio u tako kratkom vremenu i u tako lucidnom spoju tehnologije, fanatizma i okrutnosti.”

‘Utopljenici i spašeni’ Levijeva je posljednja knjiga, objavljena 1986., godinu dana prije njegove iznenadne smrti. To je ujedno i treća knjiga iz trilogije o Auschwitzu, koju čini još i roman ‘Zar je to čovjek’ (izvorno objavljen 1947., uz prijevode u izdanju Frakture 2017. i Znanja 1993.) te memoari ‘The Reawakening’, koji se pojavljuju i pod nazivom ‘The Truce’ (izvorno objavljen 1963.).

“Nema logoraša koji se toga ne sjeća, kao što nema onih koji ne pamte ondašnju začudnost: prve prijetnje, prve uvrede, prve udarce nisu im zadavali esesovci, već drugi logoraši, 'kolege', oni tajanstveni likovi u istoj zebrolikoj odjeći kakvu su oni, novopridošli, tek obukli.”

U djelu ‘Utopljenici i spašeni, analizirajući događaje, sjećanja i osobno iskustvo boravka u zloglasnom Lageru, Levi promišlja fenomen Holokausta i pita se može li se nešto slično ponoviti i u suvremenoj povijesti, budući da su nacizam, fašizam i genocid upravo proizvodi (izopačenog i pomračenog) ljudskog uma. 

Foto: Privatni album

Sadržaj iz knjige 'Utopljenici i spašeni'

Bio je svjestan da vrijeme čini svoje i da se mlađim generacijama, koje su rođene desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, ondašnji povijesni događaji teško mogu prikazati na njima razumljiv način. Generacijski i vremenski jaz te nerazumijevanje na koje je nailazio, frustrirali su ga zbog nemoći da na problematiku genocida i krajnje dehumanizacije ljudskog bića skrene pažnju upravo onih, koji će jednog dana stvarati novu povijest svijeta.

Foto: Privatni album

“Težimo ih izjednačiti s nekim 'sličnim iskustvima', kao da je glad u Auschwitzu ista ona glad koju osjećamo kada preskočimo obrok.”

Iako se ovdje radi o njegovim osobnim svjedočanstvima, autor na nekoliko mjesta naglašava da apsolutna točnost izvornih sjećanja i uspomena možda ipak nije moguća. Pretpostavlja da su sjećanja u određenoj mjeri ublažena ili izmijenjena, jer pamćenje detalja iskrivljuje se potiskivanjem bolnih uspomena (kako bi se moglo nastaviti sa životom) i zamagljuje činjenicama koje su nesvjesno preuzete iz drugih svjedočanstava, a nije zanemariva ni vremenska dimenzija, kao ni visoke godine posljednjih preživjelih svjedoka. 

Uslijed toga, moguće je da se s vremenom pomalo izbrisala oštrina i jasnoća sjećanja svih koji su svjedočili Holokaustu, stoga je autor ponekad preispitivao i svoju vlastitu moć pouzdanog i vjerodostojnog pamćenja traumatičnih detalja. Uspoređujući svoja sjećanja sa sjećanjima drugih preživjelih svjedoka, pokušavao je složiti objektivnu sliku sagledanu iz različitih subjektivnih perspektiva.

Foto: Privatni album

Primo Levi u knjizi ‘Utopljenici i spašeni’ prikazuje nam tek fragment jednog potresnog, tužnog i za nebrojene duše izuzetno teškog povijesnog razdoblja. Ovdje možete pročitati predgovor knjige.

Jedanaest mjeseci boravka u Auschwitzu zauvijek je obilježilo slijedećih 40 godina autorova života. Čitajući njegove eseje ne možemo se ne zapitati o vlastitom životu, postavljenim prioritetima i blagoslovu života u slobodi.

Do čitanja!

Ocjena: 5/5

 . . .  MOGLO BI VAS ZANIMATI I OVO  . . .

Osvrt na autobiografiju ‘Nomatkinja’ autorice Ayaan Hirsi Ali - nizozemske političarke, aktivistice i feministice somalskog podrijetla koju prate mnoge kontroverze otkad je stupila na javnu političku scenu.