Zašto volimo hororce?

Foto: Krug 3 (Rings, 2017) - IMDb

Pod horor žanrom najčešće podrazumijevamo filmove, TV serije i knjige. Međutim, po svojoj definiciji, horor žanr je mnogo šire područje te obuhvaća ne samo književna ili filmska djela, već i likovna djela te stripove i video-igre. 

Nekad se nazivao žanrom strave, često žanrom strave i užasa, prema doslovnom prijevodu značenja latinske i engleske riječi horror. No, s anglizacijom hrvatskog jezika, uvriježila se modernizirana verzija naziva, pa ga danas jednostavno nazivamo horor žanrom, a horor filmovima i knjigama najčešće tepamo - hororci.

Dobri hororci neće nas samo zabaviti, već će u nama izazvati snažne emotivne reakcije, osjećaj uznemirenosti, nelagode i straha, pa čak potaknuti i fiziološki odgovor tijela u smislu ubrzanog lupanja srca, plitkog disanja, zadržavanja daha, porasta krvnog tlaka i znojenja. 

Neuroznanost i medijska psihologija bave se znanstvenim proučavanjem djelovanja horor žanra na ljudsku psihu te istražuju zašto volimo horor tematiku, o čemu detaljnije slijedi u nastavku posta.

Kratka horor retrospektiva

Kao specifičan žanr, horor se prvi put spominje sredinom 18. stoljeća i to kao književna vrsta. Objavom vampirskih priča u dva sveska autora Antoinea Augustina Calmeta i romana ‘Otrantski dvorac’ autora Horacea Walpolea, prvo se počela razvijati forma takozvanog gotičkog horor romana. 

Horor tematika među čitateljstvom je odjednom postala vrlo tražena, pa je gotički horor roman u 19. stoljeću doživio pravi procvat. U tom razdoblju objavljeni su brojni horor klasici, koji su još i danas popularni, rado čitani i višekratno ekranizirani, a neki od njih su i sastavni dio lektire. Od najpoznatijih možemo spomenuti slijedeće:

• Ivica i Marica - Braća Grimm (1812)
• Frankenstein - Mary Shelley (1818)
• Legenda o Sanjivoj dolini - Washington Irving(1820)
• Mumija!: Priča o 22. stoljeću - Jane Webb Loudon (1827)
• Zvonar crkve Notre-Dame - Victor Hugo (1831)
• Grimizno slovo - Nathaniel Hawthorne (1850)
• Neobičan slučaj dr. Jekylla i gospodina Hydea - Robert Louis Stevenson (1886)
• Slika Doriana Graya - Oscar Wilde (1890)
• Nevidljivi čovjek - Herbert George Wells (1897)
• Drakula - Bram Stoker (1897) 

… te brojna djela majstora horora Edgara Allana Poea.

Početkom 20. stoljeća najznačajnijim autorima horor romana smatraju se Howard Phillips Lovecraft (1890-1937) i Montague Rhodes James (1862-1936). 

                                                           Howard P. Lovecraft                                                                        Montague R. James 

Na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, s nevjerojatnim opusom objavljenih i ekraniziranih djela, Stephen King je jedan od najproduktivnijih te svakako jedan od najutjecajnih i najpopularnijih horor autora današnjice. 

Foto: Stephen King (Press)

Kingov prvi horor roman ‘Carrie’ objavljen je davne 1984. godine, a osim romana King također objavljuje i kratke priče, eseje i poeziju. 

Najnovije djelo napisao je u suatorstvu sa svojim mlađim sinom Owenom Kingom. Roman ‘Sleeping Beauties’ objavljen je u rujnu ove godine i za njega su već otkupljena autorska prava za ekranizaciju.

-
[ Ažurirano 6.12.2017. ] 
Roman 'Sleeping Beauties' je u prosincu na portalu Goodreads proglašen najboljom horor knjigom 2017. godine zahvaljujući glasovima registriranih čitatelja portala te brojem glasova više od tri puta nadmašio broj glasova drugoplasirane knjige.
-

 

Naslovnice horor romana Stephena Kinga 'Carrie' i 'Sleeping Beauties'  - stephenking.com

Prema podacima s Kingove službene web-strane, za ljeto slijedeće godine već je najavljen i izlazak njegovog slijedećeg romana ‘The Outsider’.

-
[ Ažurirano 22.5.2018. ] 

Roman 'The Outsider' službeno je objavljen 22. svibnja 2018.

-

Filmski horor žanr stidljivo se počinje javljati u eri nijemog filma, krajem 18. i početkom 19. stoljeća. 

Foto: Scena iz filma 'Nosferatu' (1922) - Wikipedia

Horor priče reflektiraju i razdoblje u kojem nastaju: u gotičkim horor pričama prevladavali su vampiri, vukodlaci i mumije, dok digitalno doba ima svoje omiljene teme u obliku zombija, inteligentne tehnologije, psihološkog terora i distopije. 

Glavna podjela filmskog horor žanra

Horor se u filmskoj umjetnosti smatra podvrstom akcijskog filmskog žanra, a općenito se dijeli na dvije glavne skupine: klasične i psihološke horor filmove i TV serije. 

1 - Klasični, odnosno tradicionalni hororci 

Klasični hororci temelje se na fizički dinamičnoj radnji te svojim podvrstama obuhvaćaju raznoliku tematiku: od serijskih ubojica do vampira, zombija i drugih natprirodnih bića i pojava. Uglavnom ih karakterizira dinamična radnja, potjera, fizički nasilne scene s obilnim količinama krvi i odsječenih dijelova tijela.

Kao primjere filmova iz klasičnog horor žanra te dvije njegove podvrste, spomenimo neke od najpoznatijih:

• klasični horor filmovi na temu serijskog ubojice: Slagalica strave (Saw, 2004 - Jigsaw, 2017), Vrisak (Scream, 1996), Petak 13. (Friday the 13th, 1980)

• SF horor filmovi: Resident Evil (2002), Stvor (The Thing, 1982), Alien (1979) 

• nadnaravni horor filmovi: Ono (It, 2017), Carrie (1976), Istjerivač đavla (The Exorcist, 1973).

2 - Psihološki hororci

Za razliku od klasičnih, u psihološkim horor filmovima radnja obično nije izrazito fizički dinamična i ne obiluje nasilnim scenama, već se osjećaj straha, jeze, užasa, uznemirenosti i nelagode stvara oslanjajući se upravo na maštu gledatelja i emotivno proživljavanje sadržaja filma. 

Psihološki horor računa na ljudsku ranjivost te cilja upravo na tamne zakutke ljudske psihe: prikrivene strahove, unutarnje nesigurnosti i potisnute fobije, zaključane duboko u našim umovima.

Sumnja, nepovjerenje i paranoja ključni su elementi psiholoških hororaca, a protagonisti su obično emotivno nestabilni i psihički i(li) mentalno poremećeni likovi koji svojim neuravnoteženim ponašanjem stvaraju uznemirujuću atmosferu. 

Kao tipične predstavnike psihološkog horor žanra možemo navesti filmove Isijavanje (The Shining, 1980) i Geraldova igra (Gerald's Game, 2017), dok se film Kocka (Cube, 1997) klasificira kao SF psihološki horor.

Osim toga, pojedini horor filmovi mogu sadržavati i elemente dvaju ili više srodnih filmskih žanrova, pa se stoga tako i kategoriziraju: 

• film Podvojen (Split, 2016) klasificiran je kao psihološki horor i psihološki triler, budući da sadrži elemente tipične za oba žanra

• film Kad jaganjci utihnu (The Silence of the Lambs, 1991), nagrađen Oscarom u 5 najvažnijih kategorija, ujedno i jedini horor film koji je ikad osvojio Oscara za najbolji film, istovremeno se, osim pod horor vrstu, također može svrstati u triler i krimi kategorije.

Foto: Creative Commons License

3 najčešća razloga zašto volimo hororce

Horor sadržaji tjeraju nam strah u kosti, lede krv u žilama, pa ipak ih volimo - i to upravo zbog toga što nas straše! 

Strah je naša prvobitna, iskonska emocija kojoj je svrha držati nas podalje od svih vanjskih, fizičkih opasnosti koje bi nam mogle ugroziti život. 

U neka davna vremena, kad je svakodnevnu opasnost predstavljalo sve ono što je bilo brže i veće od nas, što je imalo duge kandže, oštre zube i namjeravalo nas je pojesti, strah je obavljao svoju funkciju u punom smislu riječi. Tada se živjelo po principu: uhvati obrok ili postani obrok, bori se ili bježi.

Zahvaljujući evoluciji i suvremenom načinu života, praiskonskim opasnostima više nismo izloženi, pa nam je danas mehanizam straha potreban samo u iznimnim situacijama. Živimo mirnijim životom i u sigurnijem okolišu, barem što se divljih grebežljivaca i opasnih zvijeri tiče. 

Što nas onda tjera da se svjesno i aktivno izlažemo strahu? 

     1) Svi se mi nečeg bojimo, no većina uobičajenih strahova zajednička je mnogim ljudima, bilo da se radi o strahu od boli, smrti, bespomoćnosti, napuštanja, ludila, odbačenosti ili o neobjašnjivim fobijama kao što su strah od visine, javnog nastupa, zatvorenog prostora, paukova ili zmija. Strahovi su nešto što nosimo potisnuto duboko u sebi. 

Foto: Pixabay (Creative Commons License)

Kroz horor priču imamo priliku suočiti se sa svojim strahovima, proživjeti ih u sigurnim okolnostima i barem privremeno osloboditi se njihovog pritiska. U tom smislu hororci su sredstvo pomoću kojeg možemo odškrinuti vrata svoje vlastite tame, osvijetliti je, a možda malo i istražiti, tek toliko koliko možemo podnijeti. 

Dok se u stvarnom svijetu ne želimo suočavati sa svojim strahovima i noćnim morama, jer se s njima zapravo baš i ne znamo dobro nositi, u fiktivnom svijetu knjige ili filma imamo kontrolu: znamo da će teror završiti, čudovišta će biti pobjeđena, svjetlo će nadvladati tamu, a dobro će pobijediti zlo. I svjesni smo da u svakom trenutku možemo prekinuti čitanje knjige ili gledanje filma, ako ne možemo izdržati napetost.

Foto: Anketa koju je u svibnju 2017. provelo Sveučilište Chapman (Orange, California)

Budući da u Hrvatskoj slično istraživanje još nije objavljeno, na gornjoj slici najnoviji su rezultati američke ankete o strahovima, koju je u listopadu 2017. Sveučilište Chapman (Orange, California) objavilo u članku 'America’s Top Fears 2017'.

Članak analizira čega su se Amerikanci najviše bojali u 2017. godini, a istraživanje je izvršeno u svibnju 2017. na reprezentativnom uzorku od 1207 odraslih ispitanika, odabranih slučajnim odabirom iz različitih dijelova Amerike. 

Anketa je obuhvaćala 80 različitih strahova u širokom rasponu tema, od kriminala, vlade, okoliša, katastrofa, osobnih tjeskoba, tehnologije i mnogih drugih. 
Kako bi se odredila razina straha za svako pojedino pitanje, ispitanicima je bila ponuđena ljestvica na kojoj su mogli odabrati odgovor koji se najviše odnosi na njih - od ‘Uopće se ne bojim’ do ‘Jako se bojim’.

     2) Ponekad jednostavno poželimo podići razinu adrenalina i iskusiti fiktivne stresne situacije, osjetiti uzbuđenje i snažne emocije - ljutnju, mržnju, iznenađenje, užas, strah, teror, empatiju, jer nam to vraća osjećaj da smo živi i da je u našem stvarnom svijetu zapravo sve u redu.

Iako djeluje nelogično, fiziološka je činjenica da tijekom izloženosti zastrašujućim i uzbudljivim fiktivnim iskustvima naše tijelo luči dopamin, hormon koji regulira i utječe na dobro raspoloženje, unutarnji osjećaj zadovoljstva i sreće, kvalitetniji san, lakše učenje i pamćenje, bolji fokus na svakodnevne aktivnosti, ali i na uspješniju kontrolu stresa.

"Stvar ispod mog kreveta, koja samo čeka kako bi me zgrabila za gležanj, nije stvarna. Znam to. A isto tako znam da ako sam oprezan i držim nogu ispod pokrivača, ta me stvar nikada neće moći zgrabiti za gležanj."

~ Stephen King, zbirka priča Noćna smjena (Night Shift, 1978)

     3) Zajedno s likovima iz horor filmova, serija i(li) knjiga volimo istraživati nepoznato, opasno i natprirodno, rješavati misterije, spašavati se iz jezivih situacija. Horor sadržaji odlična su distanca od našeg uobičajenog, svakodnevnog životnog obrasca - iz sigurnosti svoje fotelje i ispod udobnog, toplog pokrivača. 

Vrlo je ugodno na kraju se opustiti i odahnuti. Osjećaj olakšanja na završetku je fantastičan, jer znamo da je sve to bila samo mašta. 

Znanost o djelovanju horor filmova na ljudski mozak

Dr. Stuart Fischoff istraživao je zašto se ljudi uopće izlažu sadržajima horor tematike. U svom članku o gledanju horor filmova, objavljenom na portalu Psychology Today, pitao se nije li ljudska vrsta pomalo perverzna, pa čak i mazohostična zbog namjernog izlaganja umjetno izazvanom strahu putem vizualnih medija?

Kao doktor znanosti iz psihologije i medijski psiholog, dr. Fischoff zasigurno je bio relevantan stručnjak na području istraživanja ljudskog ponašanja. Osim kao profesor na kalifornijskom državnom sveučilištu u Los Angelesu (California State University, Los Angeles), radio je i kao urednik znanstvenog online časopisa 'Journal of Media Psychology', specijaliziranog za medijsku psihologiju te pisao za svoj blog ‘The Media Zone’. 

No, dr. Fischoff je također bio i nagrađivani scenarist te konzultant za psihološka pitanja u filmskoj i televizijskoj industriji.

Objavio je brojne članke i poglavlja u stručnim knjigama na području društvene, kliničke i medijske psihologije te je gostovao u mnogim radio i tv emisijama širom svijeta. Redovito je pisao i recenzije knjiga i filmova za časopis American Psychological Association, kao i za razne druge popularne časopise.

Foto: Press

U jednom od svojih članaka pisao je o tome zašto strašni filmovi neke ljude privlače više nego ostale te između ostalog kaže: 

“Općenito govoreći, filmska čudovišta, horor filmovi, kao i vrlo uzbudljivi trileri, hrana su za našu maštu. […] 
Svoje dječje strahove svjesno smo prerasli stjecanjem znanja i razumijevanjem razlike između stvarnosti i mašte, čime smo razvili sposobnost da strahove iz djetinjstva umirimo i ukrotimo, kako bismo mogli funkcionirati i ispuniti ulogu koja se od nas očekuje u odrasloj dobi. 
Međutim, naš dječji strah od čudovišta i natprirodnih pojava nije nikad sasvim protjeran iz naših odraslih umova, već razni strahovi u obliku arhetipova ostaju zapisani u našoj podsvijesti. Horor filmovi i filmska čudovišta omogućuju nam ponovno stupanje u kontakt sa svojim podsvjesnim dječjim strahovima, ali to činimo sa sigurnog mjesta i sa sigurne udaljenosti.”

Dr. Fischoff je na temelju istraživanja zaključio da ako imamo relativno miran i siguran način života, u kojem nismo svakodnevno izloženi opasnostima, tada tražimo nešto što će nam biti uzbudljivo, budući da naš moždani i živčani sustav zahtijevaju povremeno ubrzanje, baš kao što to zahtjeva i naš mišićni sustav kroz fizički trening. 

Studija iz 1995. pokazala je da ispitanici, kod kojih je pomoću uobičajenih psiholoških alata izmjerena viša razina psihološke potrebe za adrenalinom i uzbuđenjima, ujedno i više vole horor filmove, u odnosu na ostale ispitanike s nižim rezultatima, jer su horor filmovi jedan od najboljih načina da se takva potreba za adrenalinom zadovolji.

Možda je to ujedno i objašnjenje zašto su horor filmovi najpopularniji upravo među mlađim gledateljima. 

John Edward Campbell, ekspet za medijska istraživanja Sveučilišta Temple (Philadelphia), smatra da su tinejdžeri i dvadesetogodišnjaci oni koji su najviše u potrazi za intenzivnim iskustvima i doživljajima, dok ta potreba s godinama blijedi i to najviše zato što ljudi s vremenom postaju psihološki i emotivno osjetljiviji. 

Ljudi srednje i starije dobi više nisu skloni prevelikim uzbuđenjima, jer im je život do tada već uglavnom donio sasvim dovoljno uzbuđenja i kompliciranih životnih iskustava, kao što su na primjer nezaposlenost, mučan razvod, gubitak voljenih osoba, bankrot ili ovrha. Takve situacije već su i same po sebi dovoljno zastrašujuće, pa u zrelijoj dobi više nemamo želju proživljavati strahove još i iz filmova. 

Dr. Fischoff dodaje: “Stariji ljudi podložni su stimulacijskom zamoru. Horori iz stvarnog života straše ih sasvim dovoljno, da im filmovi s horor tematikom više nisu zabavni i zanimljivi kao nekad.”

Dok istraživanja prezentiraju samo rezultate dobivene na temelju ispitivanja određenog reprezentativnog uzorka, s druge pak strane, mnogi će se složiti da ljubitelja hororaca ima u svim dobnim skupinama i neovisno o životnom iskustvu.

Foto: Pixabay (Creative Commons License)

Jedno od naizgled potpuno nelogičnih znanstvenih otkrića o strahu je i podatak da su uznemirenost i užitak na razini moždanih funkcija povezani: što su tijekom gledanja horor filma jače negativne emocije (strah, uznemirenost, zabrinutost…), vjerojatnije je da će i osjećaj užitka biti veći.

Campbell napominje da zadovoljstvo kod ljubitelja horor tema proizlazi iz osjećaja olakšanja i popuštanja napetosti na kraju filma. Drugim riječima, konzumiranje horor sadržaja pruža takozvani katarzični učinak kojim se ujedno oslobađamo i emotivne napetosti nakupljene u našem stvarnom, svakodnevnom životu.

Međutim, znanost pretpostavlja da je osim teorije o katarzi, ovdje prisutan još jedan važan faktor. 

Klinički psiholog Glenn Walters sa Sveučilišta Kutztown, u  radu objavljenom 2004. godine, objasnio je da su horor priče ljudima privlačne i zbog toga što su predvidljive, a ljudi predvidljivost vole. Unatoč uznemirujućim i nasilnim scenama, horor filmovi i knjige uglavnom imaju (relativno) sretan završetak. Iako nemamo kontrolu nad odvijanjem radnje, osjećaj ugroženosti i opasnosti smanjen je zbog spoznaje o predvidljivom završetku priče.

U slijedećem trominutnom YouTube videu pod nazivom ‘Zašto uživamo u strahu’, profesori psihologije i neuroznanosti sa Sveučilišta u Arizoni govore o strahu i neuralnim putevima koji reguliraju emocije povezane sa strahom. Znanstvenici se slažu s činjenicom da se ljudi vole izlagati horor temama jer je to u ljudskoj prirodi, ali i zato što znaju da oni sami nisu u opasnosti.

Zaključak

Kad gledamo film, znamo da to što gledamo nije stvarno. Ipak, ponekad su scene toliko realistične, da se čini kao da iz prve ruke proživljavamo osjećaje protagonista.

Iako je film fikcija, naše emocije i tjelesne reakcije su - sasvim stvarne!

Budući da je djelovanje vizualnog medija na ljudski um vrlo snažno, postalo je predmet istraživanja nove znanstvene grane: neurosinematike (eng. neurocinematics), odnosno neuroznanstvene grane posvećene proučavanju učinaka različitih vrsta filmova na mozak gledatelja.

Ambiciozniji čitatelji na ovom linku mogu pročitati i vrlo zanimljiv znanstveni rad novijeg datuma, koji se bavi istraživanjem utjecaja različitih filmskih žanrova na ispitanike.
Istraživanje je izvršio tim znanstvenika s područja neuroznanosti i eksperimentalne psihologije, a rezultati su objavljeni pod nazivom 'Neurosinematika: Neuroznanost o filmu' (‘Neurocinematics: The Neuroscience of Film’).

Foto: Pixabay (Creative Commons License)

 . . .  MOGLO BI VAS ZANIMATI I OVO  . . .

KINGoljupci, pročitajte ovaj put i nešto drugačije od Stephena Kinga! 
Kliknite za osvrt na sjajnu kratku priču 'Laurie' - toplu i sentimentalnu priču o ljubavi, paralizirajućoj tuzi kao posljedici gubitka voljene osobe, prijateljstvu i privrženosti, jednom riječju o životu. Posebno će se dopasti ljubiteljima pasa...

U osvrtu ćete također naći i link na besplatni .pdf, koji je za sve svoje vjerne fanove ekskluzivno i besplatno na svojoj službenoj stranici objavio glavom i bradom sam King, a u svom tweetu nas je još i potaknuo da priču slobodno preuzmemo, printamo, čitamo i - dijelimo dalje (pogotovo ako nam se svidjela!).

Pročitajte i osvrte na dva horor filma, snimljena prema Kingovim književnim predlošcima: 

• 'Geraldova igra' ('Gerald's Game', 2017)
• 'Ono - 1. dio: Klub gubitnika' ('It', 2017).